Objavljeno: 04.01.2026
Dolina izvora
Od blata do zlata
piše: Nikola Klobučarić
"Pri hiže negda su znale biti mlake v kojemi su se prali prjnki, napojalo se blago, zaleval se vrt."
– citat na lokalnom govoru Vukomeričkih gorica, preuzet iz publikacije Vukomeričke gorice – istraživanje povijesti i tradicije
Gdje će voda, nego u dolinu
Ova priča počinje davne 1974. godine, kada su moj tata Stjepan i sestra Nataša krenuli u potragu za komadićem zemlje na kojem bi sagradili vikendicu - mjesto za bijeg od grada i svakodnevice. Put ih je, gotovo slučajno, doveo u mirni Dragonožec. Na jednom od pitomih brežuljaka tata je pronašao vinograd, gdje je nekoliko godina kasnije sagradio i vikendicu. No ono što ga je istinski osvojilo i zadržalo bio je izvor vode u podnožju vinograda. Na mjestu gdje se danas prostire jezero tada se nalazila lokva vode koju su mještani koristili kao pojilište za stoku. No tata je odmah osjetio da to mjesto skriva puno više od obične lokve. Voda je izvirala stalno, tiho i pouzdano, ne mareći za godišnja doba. Stara poslovica kaže: možeš preseliti grad, ali ne i izvor. Nažalost, tata i sestra danas više nisu s nama, ali njihova priča nije nestala. Ona i dalje živi – u nama, u zemlji koju su zavoljeli i u vodi koja i danas neumorno izvire.
Bezbrižne osamdesete
Izvor nikada nije presušio, ni ljeti ni zimi, ali kao i svako divlje mjesto, zahtijevao je brigu. Korov, šipražje, naplavljene grane i blato bili su stalni izazov. A gdje ima sunca i vode, ima i života – pa su tu naravno bile i neizbježne žabe, daždevnjaci, zmije i razne vodene i kopnene životinjice. Kao dijete, obožavao sam provoditi vrijeme uz potok. Gradili smo jezerca od blata, trčali bosi, istraživali svaki zavoj i skrivenu lokvu. Majka Marija, naravno, nije dijelila moje oduševljenje kad bih se kući vratio prljav od glave do pete, ponekad s pijavicom zalijepljenom za nogu. Za nas vikendaše, kako su nas nazivali lokalci, izvor je bio glavni izvor vode za piće. Tata je postavio spremnik i pumpu, a ta se voda koristila i za izgradnju vikendice – kuće koja je danas naš dom.
Od blata do zlata
Prije petnaestak godina rodila se skromna, gotovo sramežljiva ideja o malom jezeru – u početku zamišljenom tek kao običan ribnjak. Prvi korak bio je jednostavan: iskopali smo blatnjavu rupu koja se ubrzo ispunila vodom. No priroda je brzo pokazala da improvizacija ima svoje granice. Bez kamena, bez betona i bez jasnog plana, voda se mutila, gubila bistrinu i postajala sve manje privlačna oku i duhu. Prava prekretnica dogodila se posve neočekivano. Na lokaciju je stigao hidrogeolog Božidar Grđan – čovjek znanja, iskustva i, što je najvažnije, vizije. U blatu i vodi vidio je ono što drugi nisu: potencijal. Znao je kako pravilno kaptirati izvore, kako ih poštovati, usmjeriti i povezati tako da služe i prirodi i čovjeku, bez narušavanja njihove ravnoteže.
Bager, kamen i željezo
Godine 2010. započeli su prvi ozbiljni i promišljeni radovi. Nekoliko lepezasto raspoređenih izvora objedinjeno je u jedan glavni – okrugli izvor koji i danas funkcionira savršeno, tiho i pouzdano. Oko njega je izgrađen kameni krug, a na njegovu obodu ugraviran je kompas koji precizno pokazuje strane svijeta, s pažljivo označenim stupnjevima – simbol povezanosti vode, prostora i vremena. Iz izvora se voda površinskim preljevom ulijeva u jezero, i upravo tu nastaje prava čarolija. Voda u izvoru zadržava stalnu temperaturu, jednaku ljeti i zimi, dok se voda u jezeru tijekom toplih mjeseci prirodno zagrijava i postaje ugodna za kupanje. Tako je nekadašnja blatnjava rupa, korak po korak, izrasla u skladan vodeni prostor – od blata do zlata, mjesto mira, života i tihe ljepote.
Vamos ala plaža
Ubrzo smo jezero uredili kamenom, a ono je spontano postalo omiljeno lokalno kupalište. Ljeti bi se cijela ulica ispunila smijehom, ručnicima i kupačima koji su dolazili uživati u bistroj vodi jezerceta. Ista ona voda koja je prije pola stoljeća privukla moju obitelj i danas je glavni magnet koji okuplja ljude. Voda povezuje. Tako smo još 2010. godine, stvorili svoju malu rivijeru u Donjem Dragonošcu. Našu plažu. Naš budući Dragonpark.
