Biološko jezero

Kako je nastalo biološko jezero u Dragonparku?

Kad nemaš iskustva, sve izgleda jednostavno. Imaš izvor – voda nije problem. Imaš jezero, napuniš ga i pomisliš: to je to. Sunce, voda, kupanje, mali raj na zemlji. A kad već imaš jezero, zašto ne ubaciti i hrpu riba? Pastrve, primjerice, vole bistru vodu – nek’ bude živo i veselo. Je da… kako da ne.
Vrlo brzo shvatiš da voda nije samo tekućina. Voda je sustav. Voda je živa. I zna biti prilično prgava. Kad sam prvi put napunio jezero, bio sam ponosan i oduševljen… sve dok kamenje na dnu nije požutilo, a voda zazelenjela. U proljeće se jezero pretvorilo u gustu, zelenu juhu punu algi.
Tada je započela moja potraga – potraga za razumijevanjem vode i odgovorom na ključno pitanje: kako od mutne, zelene bare stvoriti bistro, prirodno jezero koje je ugodno oku i privlačno kupačima?

Bistra vodo što skrivaš?

Izvori koji pune jezero izdašni su i pouzdani – neovisno o godišnjem dobu, ukupno daju oko 2.000 litara vode na sat. Moje istraživanje započelo je analizom vode. Rezultati su pokazali da je voda izvrsne kvalitete, ali – kao i većina dubinskih izvorskih voda – bogata mineralima i gotovo bez otopljenog kisika. Nažalost, to su idealni uvjeti za razvoj algi. Tako je započela moja borba s algama – i pritom se pretvorila u pravo malo znanstveno istraživanje. Većina nečistoća, poput lišća i odumrlih algi, teža je od vode i s vremenom tone prema dnu. Ako se ondje zadrže, organski materijal se razgrađuje, troši kisik i stvara idealne uvjete za bujan rast zelenih algi. A povrh svega – izgleda ružno.
Kao da to nije bilo dovoljno, dodatni doprinos cijelom kaosu dolazio je i od mojih pastrva. Njihov izmet postao je još jedan izvor opterećenja za jezero koje sam tek pokušavao dovesti u ravnotežu.

Renovacija jezera. Opet.

I tako je moj pokušaj stvaranja velikog akvarija završio velikim razočaranjem. Shvatio sam da to ipak nije tako jednostavno. Ali što dobiješ kada ništa ne dobiješ? Iskustvo! I tako sam, naoružan iskustvom, krenuo ispočetka.
Za početak – pastrve su završile na roštilju. Barem je jedna stvar ispala fino kako treba. Plan je bio produbiti jezero i na dno položiti debeli sloj pranog šljunka, kroz koji prolaze perforirane cijevi. Uz to, odlučio sam izgraditi još jedno, manje biološko filtracijsko jezero (BOG filter), u koje bi se posadile vodene biljke – prirodni filter koji pročišćava vodu iz glavnog jezera. I to je to. Samo je još trebalo izgraditi „veliki akvarij” od 130 m³ vode – s dodatnim biološkim filterom. Ovaj put bez pastrva.

Biološka filtracija jezera temeljena na biofilmu

Biološka filtracija se temelji na mikrobiološkim procesima koji omogućuju razgradnju organskih te dušikovih i drugih hranjivih tvari. Biofilm pritom ima ključnu ulogu jer omogućuje nitrifikaciju, proces u kojem se amonijak oksidira najprije u nitrite, a zatim u nitrate. Dobro, sjedi pet iz kemije. A sada konkretno. Napravio sam tzv. bottom-up sustav, u kojem se voda pumpa s dna jezera u biološki bazen, gdje polako prolazi kroz slojeve šljunka, supstrata i razvijenog korijenja vodenog bilja. Jezero za kupanje odvojena je zona za plivanje, malo biološko jezero biljkama koja služi kao prirodni filter. Dublji dio jezera uglavnom je bez biljaka, pa je ugodan za kupanje, pregledan i jednostavan za održavanje. Kad je ravnoteža sustava dobra, rezultat je stabilno bistra voda.

Biljke u tom procesu koriste hranjive tvari poput fosfata i nitrata – upravo one na kojima se alge hrane. Istodobno se voda kroz slapove - aerizira, obogaćuje kisikom i kao takva, pročišćena i „živa“, vraća se natrag u glavno jezero. Takav sustav algama ne ostavlja prostor da zavladaju površinom. Tajna bistre vode zapravo je vrlo jednostavna: voda mora biti u stalnom kretanju. Tekuća voda je zdrava voda. Zato u jezeru neprekidno rade pumpe koje osiguravaju kruženje, dok dodatna pumpa ubacuje zrak u sustav, čime se potiču aerobni mikrobiološki procesi i učinkovita razgradnja organske tvari.

Cijeli sustav pogoni solarna elektrana snage 15 kWh, koja danju puni baterije i omogućuje neprekidan rad pumpi, čak i noću. Mogao sam se odlučiti za klasični bazen, UV filtre i klor, ali to nisam želio. Takav pristup eliminirao bi biološku aktivnost i pretvorio vodu u kemijski sterilni medij.

I bi voda!

Danas u jezeru žive žabe, poneka ribica, pa čak i vodena kornjača. Sustav je biološki raznolik, prirodan i tih. A voda – bistra poput planinskog potoka. Kad u nju uđeš, ne znaš kupaš li se u vlastitom jezeru ili si se, barem na trenutak, preselio negdje daleko, u divlju i netaknutu prirodu. Ali bez pastrva.